
Znate onaj osećaj kad vam je dosta svega i kad bi negde da pobegnete od svih lažova, prevaranata i politikanata.
Kad vas mnogi ne razumeju i neće, a i ne trude se.
Kad vas mnoge osobe razočaraju i iznevere.
Dođe dan kada ne želim da progovorim ni reč.
Kad mislim na nešto... Kad poželim … a znam da nam svima treba samo malo.
Kada želim da nisam, a znam da jesam učestvovao…
Kada kažem sve je OK, a nije...
Kada se pravim da sam srećan, a veoma sam razočaran...
Kad ništa nema smisla... I ne može više...
Ostaje mi da čuvam porodicu, moje prave i iskrene prijatelje, kojih je malo, ali dovoljno, i ne nerviram se zbog nebitnih ljudi, jer oni nisu vredni truda.
Kako reče Meša Selimović:
“Nikada ne žalim što sam upoznao neku osobu u svom životu.
Jer, dobre osobe ti daju sreću.
Loše osobe ti daju iskustvo, a zle osobe ti daju lekciju.
U svakom slučaju, dobijaš nešto, i ne možeš nikako biti gubitnik.”
I uvek treba biti hrabar.
Biti hrabar znači bojati se, ali ići dalje usprkos strahu.
Ja ne odlučujem da li ću ići u bitku po tome kolika je sila koja mi preti, već po tome koliku svetinju branim.
Svetinja koju ja branim je ogromna.
Znate onaj osećaj, ali … treba biti hrabar, treba ići dalje.
N.Miljković
|
INFO SERVIS |
INFO CENTAR |
BRUSJANI NA VEZI |
O BRUSU |